OD GRAĐANSKE ŠKOLE 1876. DO SREDNJE ŠKOLE SLUNJ 2026.
– 150 godina Građanske škole u Slunju –
Slabljenjem Osmanskog Carstva i oslobođenjem hrvatskih područja krajem 17. st. i početkom 18. st. na području Vojne krajine postupno se razvijaju civilne djelatnosti – poljoprivreda, obrt i trgovina. To naročito dolazi do izražaja tijekom 18. st. za vladavine Marije Terezije koja je provela mnoge reforme, a među njima su bile i vojne i školske reforme. Vojne i tehnološke inovacije u 18. st. te teški ratovi koje je vodila na početku vladavine potaknuli su kraljicu na reorganizaciju i modernizaciju Vojne krajine. Umjesto starog krajiškog sustava Vojnu krajinu podijelila je na 11 pukovnija, od kojih je jedna (IV.) bila i Slunjska.
Tako je u Slunju 1765. osnovana prva škola (Oberschule). Učitelji su morali poznavati njemački jezik jer se na hrvatskom jeziku nastava izvodila samo u nižim razredima. Prvi poznati učitelj škole prezivao se Šincel, a zamijenio ga je učitelj Butina, rodom iz Slunja. Istaknuti učitelji slali su se na dodatno obrazovanje u Beč, a poslije toga morali su obučavati ostale učitelje.
Ta je škola opstala do dolaska Francuza, a potom se 1819. preselila u predgrađe Karlovca, u Rakovac, kao Slunjska regimentska škola. Ona je školovala učitelje za potrebe obrazovanja u Vojnoj krajini. U Slunju je o. 1828. opet osnovana trorazredna škola (trivialka), škola nižeg stupnja i u njoj se nastava odvijala na hrvatskom jeziku. Slunj je tada bio malo mjesto sa svega 39 kuća i 182 stanovnika te nešto krajiških oficira.
Te reforme obuhvatile su i slunjsku školu. 1. listopada 1873. otvorena je građanska škola u prostorijama stare trogodišnje škole. Škola je imala četiri viša i četiri niža razreda, a pod posebnom upravom bila je trorazredna djevojačka škola. Bila je smještena u staroj zgradi na trgu kod malog šetališta čiju lokaciju još nismo utvrdili jer je kasnije srušena. S obzirom na to da taj prostor nije bio dovoljan novoj namjeni, Glavno zapovjedništvo Vojne krajine u Zagrebu odobrilo je sredstva za gradnju nove školske zgrade.
Na mjestu današnje srednje škole 12. travnja 1874. položen je kamen temeljac. Sam car i kralj Franjo Josip I. dao je za izgradnju škole 60.000 forinti. Školovanje je smatrao važnim zbog razloga koji je izrazio riječima: „Meni trebaju poslušni, a manje pismeni ljudi.“
Školu su tada pohađala djeca iz Slunja, Podmelnice, Nikšića, Lumbardenika, Popovca, Kamenice i Malog Vukovića. Prvi podatci o broju učenika potječu iz stare spomenice.
Kao što se može vidjeti, odaziv u školu bio je slab, naročito kod djevojčica. Školovanje ženske djece obično je završavao nakon trećeg razreda niže škole, što je povezano s radnim obvezama kod kuće i predrasudama da ženama nije mjesto u školi. Djeca su bila potrebna roditeljima za poljoprivredne radove i čuvanje stoke.
1890. spojene su ženska trorazredna i građanska škola pod jednu upravu, a škola je pretvorena u višu pučku školu gospodarskog smjera, od 1894. realnog smjera. Zbog malog broja polaznika 1895. ukinuti su 7. i 8. razred koji su otvoreni ponovo tek 1911.
Prvi svjetski rat zakočio je rad škole, što se nakon završetka rata popravlja. Svakog proljeća učenici su sudjelovali u pošumljavanju (Melnica, Jelvik), redovito se obrađivao školski vrt, dječaci iz viših razreda učili su o cijepljenju i uzgoju voćaka, uvedene su završne svečanosti s izložbama dječjih radova i čak i veći izleti s djecom u Zagreb, na Plitvička jezera, u Ljubljanu i dr.
U razdoblju između dvaju svjetskih ratova na području Slunja živjelo se teško, a zemlja je još uvijek bila jedini izvor egzistencije. Prema izvorima na području kotara Slunj od 1931. počela je raditi osnovna škola s četirima razredima koja se odvojila od Građanske škole, a nju je vodila učiteljica Lucija Cindrić, rodom Slunjanka. Usprkos tome na slunjskom području bilo je više od 60 % nepismenih.
Malom maturom Građanske škole moglo se nastaviti školovanje, ali to su mogla priuštiti samo djeca slunjskih činovnika, a vrlo rijetko poneko seljačko dijete. U tom periodu škola se nazivala Državna mješovita građanska škola Franje Krste Frankopana. Pokojni gospodin Stanko Močilac (poznatiji kao Đani) završio je Građansku školu Slunj. Pričao je da je škola davala odlično predznanje pa, ako netko nije nastavio školovanje, mogao je raditi kao zaposlenik u službama.
Školske godine 1944./1945. otvorila se u Slunju Prva partizanska gimnazija u Kordunu koju su pohađala djeca poginulih partizana i djeca iz partizanskih postrojbi. Gimnazija je imala 100 polaznika od kojih je i poznati Slunjanin – pokojni Dragan Hazler.
Ravnatelj Matija Glušić osnovao je pjevački zbor i tamburaško društvo pa su slunjski gimnazijalci sudjelovali u svim tadašnjim društvenim događanjima. Učenici su morali izvoditi borbene pjesme, ali su u svoj program uvrstili i strane i domaće šlagere, odlomke iz opera i opereta („Ero s onoga svijeta“ J. Gotovca; „Mala Floramye“ I. Tijardovića; „N. Šubić Zrinski“ I. Zajca i dr.)
1948. na zgarištu Građanske škole obnovljena je nova zgrada, ali je tada počela raditi kao osnovna škola – najprije sedmogodišnja, a potom kao osmogodišnja škola. Prvi ravnatelj bio je Aleksandar Glavić – Aco. Škola se od 1953. nazivala „Bratstvo i jedinstvo“ i te je godine imala 480 učenika, od toga 130 u višim razredima. Djelovala je i noćna škola koja je nepismene odrasle ljude poučavala „analfabetski tečaj“. Mnogi naši učenici ne znaju da su njihovi bake i djedovi u današnjim učionicama Srednje škole Slunj završili osnovnu školu.
Prva srednja škola u Slunju, nakon Drugoga svjetskoga rata, otvorena je tijekom 50-ih 20. st., a bila je to tzv. „stara“ ekonomska škola (današnja zgrada Crvenog križa i Zavoda za zapošljavanje). Kada se 1975. osmogodišnja škola preselila u novu zgradu (sadašnju OŠ Slunj), nastala je Srednja škola Slunj. U njoj su se učenici sve do Domovinskog rata školovali za razna zanimanja. Šuvarova reforma školstva usmjerenog obrazovanja počela se provoditi u školskoj godini 1977./1978. Reforma je obuhvatila cjelokupni odgojno-obrazovni sustav u Hrvatskoj i bivšoj Jugoslaviji s ciljem izjednačavanja općeg i stručnog obrazovanja. Cilj „šuvarice“ bio je usmjeriti učenike u prva dva razreda prema ciljanim zanimanjima u trećem i četvrtom razredu. U slunjskoj srednjoj školi učenici su se mogli „usmjeriti“ u opću gimnaziju, smjerove vodoinstalater, automehaničar, elektroinstalater, što se u nekim školskim godinama mijenjalo uvođenjem novih smjerova i ukidanjem starih, a to je ovisilo o interesu i broju upisanih učenika. Brojnost učenika dolazio je i do broja od 700 učenika pa je škola radila dvosmjenski. Prema sjećanju prof. Ivanke Božičević, koja je i sama iskusila „šuvaricu“ u SŠ Slunj, profesori su bili izuzetno kvalitetni i stručni za predmete koje su predavali i većina gimnazijskih učenika upisivala je i završavala različite studije – od humanističkih do prirodoslovnih i tehničkih. Tako je i danas. Naši gimnazijalci polažu ispite državne mature u hrvatskom prosjeku i bez problema upisuju se na ciljanim fakultetima u Hrvatskoj. I strukovnjaci se u velikom postotku odlučuju za različite studijske programe te ih uspješno završavaju.
Tijekom Domovinskog rata zgrada je bila znatno oštećena, a većina stvari uništena ili otuđena unatoč tome što su ih „čuvale“ mirovne snage Unprofora. Zbog još jedne poslijeratne obnove nastava je u prvom polugodištu školske godine 1996./1997. organizirana u prostorijama Osnovne škole Slunj. U drugom polugodištu ostvareni su uvjeti za izvođenje nastave u djelomično obnovljenoj zgradi Srednje škole Slunj. Tada su nastavu polazila 32 učenika u dvama razrednim odjelima elektrotehničkog i obrtničkog smjera, a radilo je svega osam profesora. Ravnateljica škole od povratka iz progonstva sve do odlaska u mirovinu (početkom 2024.) bila je Diana Cindrić.
Danas u Srednjoj školi Slunj učenici mogu upisati opću gimnaziju i strukovne programe u kojima se od prošle školske godine počela provoditi reforma strukovnog obrazovanja, tzv. modularna nastava. Učenici se školuju za zanimanja: referent za poslovnu ekonomiju, tehničar za računarstvo, operater za strojne obrade, monter strojarskih instalacija i automehatroničar. Najviše smo ponosni što većinu profesora u školskoj zbornici čine naši nekadašnji učenici. U znaku 150. obljetnice naše škole završit ću Platonovom izrekom: Ako Atenjani ne budu imali postolare, hodat će bosi; ali ako ne budu imali učitelje, propast će. Platon naglašava važnost obrazovanja i presudnu ulogu učitelja za opstanak i razvoj društva jer odgajaju i obrazuju buduće „misleće“ građane. Škola je vitalno mjesto života svake zajednice.
Teodora Vlašić, prof. povijesti